VESTI
05/Oct/2007
Da li vam je ukradena lozinka?

Zbog mnogo zalbi vezanih za ukradene lozinke mi smo napravili malu istragu i dosli smo do saznanja da korisnici "Svetlana15" i "Djole29" salju drugim korisnicima .exe fajlove koji su zarazeni i ako ih pokrenete oni njima salju vase lozinke! Naziv fajla je "slike.exe" i ako ste ga pokrenuli potrebno je da vas racunar skenirate nekim antivirus programom! Takodje, ovom prilikom bi vas zamolili da ne pokrecete fajlove sa .exe ekstenziom od osoba koje ne poznajete ili prije nego sto ih skenirate nekim antivirus programom! Hvala.

09/Feb/2005
Vasa @e-muvanje.com email adresa!

Obavestavamo sve posetioce naseg sajta da od sada svi vi mozete da imate vasu besplatnu @e-muvanje.com e-mail adresu, samo je potrebno da kliknete OVDE i prijavite se!

 


zanimljivosti, ljubav, forum i jos mnogo toga
Unesite Korisnicko ime Clana koga zelite da vidite
 
 
 
Pol: Zenski
Seksualna orjentacija: Heterosexual
Drzava: United Kingdom
Grad: London
Datum rodjenja: 28/2/1987
Starost: 21 godina
Horoskopski znak: Ribe
Ovde sam jer zelim: Zabava!!
Clan je od: 01/06/2008
U ovom trenutku nije na sajtu!
OVAJ PROFIL JE GLEDAN UKUPNO: 299 puta do sada!
Korisnik je posecivao sajt do sada 60 puta!
Korisnik je pregledao do sada 105 profila!
Korisnik je poslao do sada 17 poruka!
Poslednji put je bio na sajtu : 29. Okt. 2008. 22:05:36.
Tezina: 50-55 Kg
Visina: 170-175 cm
Boja kose: plava
Boja ociju: zelene
Zanimanje: .
Interesovanja: .
Omiljeni Film: .
Omiljeni glumac: .
Omiljena glumica: .
Omiljena knjiga: .
Licni Opis i Biografija: AKO NEKO ZNA KAKO MOGU DA NEKOME PROMENIM SIFRU NE MSN TJ. DA HAKUJEM NEKA MI SE JAVI!!!TO MI JE VEOMA BITNO,JAKO JAKO JAKO JAKO VAZNO!!!ZATO STVARNO MOLIM ZA POMOC!!! VRACAM USLUGU..HVALA UNAPRED!! Ovako,zovem se Mirela Spasic,student sam prava u Londonu. hmm...malo teze pitanje...sta reci o sebi u samo nekoliko recenica...ne znam...ne zalim za trenucima u kojim sam uzivala..zalim za trenutke koje nisam ponovila..pre svega imam nekoliko osoba bez kojih ne mogu da zamislim dan a kako vreme prolazi ni mesec ni godinu..volim zabavu..provod neku dobru akciju.... ne volim da budem sama...mislim da vreme ne leci sve i da je to samo glupa fraza cak sta vise misim da neki lepi trenuci kao i lose uspomene ce zauvek biti tu sa nama...shvatila sam..svemu dodje kraj..i kad se najmanje nadamo nesto iskrsne..nesto se dogodi..i presece nam sve..svaku nadu koju smo imali..sve nestane..u jednoj sekundi sruci nam se nekoliko meseci...i vremenom kako sebe ubedjuejmo u nesto sto u tom trenutku nismo osecali ta prevara odigra svoju ulogu..osecanja se menjaju samo pod nasim zeljama...suza je suzu sustizala ali posle nekoliko dana jednostavno se skamene...ne shvatis sve u trenutku kada ti je naredjeno nesto prihvatis na kraju kada vidis da nema nazad...da nema nastavka..i da se jednostavno neko ohladio span..za sebe mislim da sam Veoma snazna osoba sa karakterom...koja zna i ume da praktikuje ono NE ...da odglumi kada je i to potebno cak toliko dobro da u tim trenucima glume se zaboravi pavo lice,razmisljanje...ZELIM JOS SAMO DA KAZEM,DA OVDE SVE REDJE DOLAZIM,ZBOG OSOBA KOJE SE SPUSTAJU NA NEKI NIVO,KOJI SE TESKO MOZE OPISATI!!KOGA JOS ZANIMA PITACE!!!I DA,PRICA JE MOJA AUTOBIOGRAFSKA!!!! Sveca lagano dogoreva na stolu, kraj mene. I poslednji trag crvene svjetlosti je nestao. Ugasio se. cak je i ona otišla od mene, napustila me. Zvuci laganog sentiša se cuju na radiju. Svaka pesma me podseca na tebe. Seca me na dane kada sam bila sa tobom, kada sam imala citav svijet pod nogama i kada sam ga bacila kao opušak cigarete. Nisam znala da vratim ljubav za ljubav jer... sreli smo se u pogrešno vreme, na pogrešnom mestu i pustili smo neke pogrešne ljude da uticu na naša osjecanja i nase odluke. Sjecam se onog dana kada smo se upoznali. Secam se utakmica koje smo zajedno gledali. Svi su nam zavideli na sreci, govorili kako oboje izgledamo srecni dok smo zajedno. Nocas pada kiša sve jace i jace... Secas li se onog dana kada smo se ljubili na kiši? Rukom si zaklanjao moje lice, moju kosu, moje telo da ne pokisne. Tog dana si mi rekao da na kraju školske godine odlaziš u Vojvodinu, da ceš tamo vjerovatno i ostati. Zaljubljenim okicama si mi govorio da neceš otici jer ne možeš da napustiš svoj grad, svoje društvo, mene! Tešeci tebe, tešila sam sebe i govorila ti da je to za tvoje dobro, za dobro tvoje sportske karijere! Znala sam da te taj put deli od mene i po prvi put sam se uplašila jer si mi vec puno znacio i samo sam te zagrlila. I sad se secam tog zagrljaja. Drhtala sam kao uplašeno dete u tvojim rukama, plašeci se tvog odlaska. Ipak, Bog nije htio da usliša moje molitve koje sam nocima ponavljala i... ti si otišao! Zahvaljujuci mojim glupostima i teškim recima, uspela sam da razbijem dva srca, da te oteram iz svog zagrljaja i pustim da te putevi života vode daleko od mene. A ja... ja sam ostala sama! Sa svojom tugom, tvojim likom i našim poljupcima urezanim duboko u mom srcu. Vremenom je svaki kontakt izmedju nas bio prekinut. Ponekad je poneki mladic; pokušavao da predje granicu mog srca, ali ja sam na kraju, ipak, ostajala sama. Pokušavala sam da te zaboravim, ali sam uvek u drugim ocima tražila tebe, tvoju kopiju... Uzalud... Sve je bilo uzalud... Svaki pokušaj da u tudjem narucju osetim onu toplinu i ljubav koju si samo ti znao da mi pružiš, da od nekog drugog pogleda srce pocne ubrzano da mi kuca, da mi od nekog drugog dodira citavo telo zadrhti... Sve je bilo uzalud! Zima je polako stizala na naše pragove. Sa prvim pahuljama snega i moja duša je postajala sve hladnija i tamnija. Rijetko smo se sretali. Na tvojim usnama je i dalje bio isti osmijeh, u tvojim ocima stari sjaj, a u tvom zagrljaju se nalazila druga devojka. Tokom dugih zimskih noci, zamišljala sam kako joj sklanjaš pahulje sa lica, griješ tijelo, kradeš poljupce i poklanjaš ono što ja nisam znala da cuvam – svoju ljubav! Po ko zna koji put molila sam Boga da vrati vrijeme i izbriše sve greške kojim sam te povrijedila... ali... bilo je prekasno. U tvom životu više nije bilo mjesta za mene. *** Dugo se nismo vidjeli. Pola godine je prošlo od našeg poslednjeg susreta. Da li je to bila igra sudbine ili velika slucajnost, ja i ti smo se ponovo sreli. Sjecaš li se... sreli smo se u gradskom parku, tamo gde smo se prvi put poljubili! Znaš li da nisam mogla da dišem, imala sam osjecaj da necu moci da izdržim... U tom trenutku se u mom srcu probudilo neko novo osjecanje, praceno starim sjecanjima i nadom o nekoj novoj buducnosti. Pricao si mi o sebi, o svom životu u Novome Sadu, privremenom povratku u naš mali grad... Slušala sam te kao opijena. Nisam mogla da vjerujem da si to ti, ti koji si me nekada volio kao svoju boginju i nikome nisi htio da me daš! Ubrzo si otišao na pripreme. Svakodnevno smo jedno drugom slali poruke koje cu vecno da pamtim. I u tim trenucima si znao kako da me oraspoložiš, kako da vratiš osmijeh na moje lice kada sam tužna. Svaka tvoja poruka i nježna rijec je u meni budila nadu da cemo ja i ti možda ponovo biti zajedno. Nocima sam slušala naše pjesme i budna sanjala sebe u tvom zagrljaju. Istina je što ljudi kažu da snovi ponekad postaju java. Jedne tople julske noci, ponovo sam osjetila dodir tvojih usana. Po prvi put sam osjetila kako u grudima kuca jedno zaljubljeno srce. Još jedan put nas je delio, ali ovaj put sam ja odlazila na letovanje. Petnaest dana je prošlo bez ijedne tvoje poruke, bez ijednog tvog javljanja. Tiho sam plakala i ponovo proklinjala sebe. Bojala sam se da mi još uvijek nisi oprostio one moje grube rijeci, da si sa mnom samo iz hira – da bi me povredio!!! Plašila sam se da si prestao da me voliš, da ti naš novi pocetak ne znaci ništa! Kroz moju glavu je prolazilo mnogo pitanja, a odgovora nije bilo nigde. Odgovore si znao samo ti, a nisi hteo da mi ih kažeš. Kuci sam se vratila sa željom da te istog dana vidim, zagrlim, poljubim, ali mi se nismo vidjeli ni tog, ni sledeceg, ni dana posle tog. Tvoj odlazak u vojsku se sve više bližio... a ja i dalje nisam znala na cemu sam. Da li da budem srecna što smo ponovo zajedno, ili da budem tužna jer sam polako osecala kraj – stalno sam pitala sebe. Sa cežnjom sam ocekivala svaki tvoj poziv. *** Za vece 15. avgusta sam živjela kao da mi je poslednje. Poslije dvadeset dana, ponovo sam te vidjela, tvoje ruke su ponovo bile oko mog struka, tvoje usne ponovo na mojim! Osjecala sam se kao u raju, kao ponovo rodjena, a sve to zahvaljujuci tebi – sreco moja! Sjećam se kada je sat otkucao ponoc, uz lagane zvuke poznate pjesme, zamolio si me za ples... Bilo je kao u snu. Tiho si mi pricao i poljubio me. Osjecala sam tvoj dah na svom vratu i tvoj miris svuda oko sebe. To vece sam upoznala tvoje roditelje, a tvoj mladji brat se stalno smješkao kada je prolazio pored mene. Bože, kako sam samo bila srecna! Pod nebom punim zvjezda, topila sam se u tvojm dodirima i carobnim šaptanjima. Nadala sam se da je sreca najzad došla i na moja vrata, da i ja mogu slobodno da volim i budem voljena, ali... tri dana pred tvoj odlazak, nazvao si me i rekao da želiš kraj! Sa tugom u srcu sam slušala kako ne želiš da se vežeš, da si u Novome Sadu imao dužu vezu i da nisi spreman za novu! Zoru sam docekala budna. citavu noc sam plakala i na taj nacin pokušavala da izbacim sve iz sebe, ali ti si i dalje bio u mom srcu. Nisam mogla da ubijedim sebe da više nismo zajedno. Te noci kada si mi bio potreban više nego ikada u životu, te noci kada se citav moj svijet rušio, kada mi je bila potrebna samo jedna tvoja rijec, jedna tvoja nježnost – ti si me napustio. Nisi bio tu da mi pomogneš, da uz tvoju podršku prebrodim težak trenutak u mom životu. A znao si koliko si mi bio potreban! Svi naši zajednicki trenuci, naše male ludosti, naši trenuci nježnosti – otišli su u nepovrat. *** Vratio si se. Zapoceo si novi život. Vojska te je mnogo promijenila. Uozbiljio si se... A ja... Ja sam i dalje ostala ona ista, još uvijek želim da uživam u tvom narucju, da i dalje slušam rijeci sa tvojih usana. Ne mogu da prihvatim cinjenicu da si tako brzo zaboravio ljubav u koju si mi se nekada kleo. Reci mi kako da ubijedim srce da ne misli na tebe! Kako da mu kažem da ti više nisi moj! Kako da sakrijem suze u ocima i tugu u mom pogledu! Kako da smirim tijelo da ne zadrhti svaki put kada u vazduhu osjetim tvoj miris! Vrijeme prolazi, dani brzo teku, a ja te i dalje volim. I dalje sanjam da ceš me uvece nazvati i poželjeti da lijepo spavam i slatko sanjam. Svako vece sanjam kako si samo moj, a onda se probudim... i tiho placem. Ne mogu da prihvatim cinjenicu da više nisi moj! Tako te želim! Teško mi je da glumim srecu pred drugima, da se smijem kada ceš pored mene! Tvoj pogled me tako boli! Pitam se da li sam ja ovo zaslužila, a sve sam ti pružila? Znala sam kako da ti ugodim, da se tvom dodiru i poljupcu prepustim, ali jedino nisam znala kako da te zadržim. živote moj, vrati mi se! I dalje sanjam da se srecna budim – a srecna nisam. Sreca mi je okrenula ledja one noci kada si otišao od mene! *** A bili smo na samim vratima raja. Nedostajao nam je samo još jedan korak do sna. Ali... ti nisi htio da u raj udješ sa mnom. Okrenuo si mi ledja i ostavio me uplakanu. Otišao si nekoj drugoj u zagrljaj. cujem da si stalno sa njom, kažu da je voliš. Nju voliš, a ja... pitam se šta ja sada predstavljam u tvom životu. Da li me gledaš kao poznanicu, kao svoju bivšu djevojku ili još uvijek duboko u svom srcu osjecaš nešto prema meni? Svaki dan te vidjam, svaki dan osjecam tvoj pogled na sebi. Ima nešto posebno u tvom pogledu. cesto pokušavam da izbjegnem susret sa tobom jer nemam snage da gledam te oci koje su mi još uvijek tako drage. Ponekad poželim da te nazovem, da ti cujem glas, da se pretvaram kao da se ništa tužno nije desilo izmedju nas. U glavi mi stalno odzvanjaju tvoje rijeci "Volim te". Samo si me bio lagano zagrlio i tiho šapnuo te dvije carobne rijeci. Bilo je posle tebe i drugih koji su mi to priznali, ali niko to nije znao da uradi kao ti. Po tvom glasu sam mogla da vidim koliko ti znaci što si mi ti rekao i sa koliko iskrenosti si to rekao. Znala sam da govoriš istinu. Evo, i poslije duge dvije godine, svih prolivenih suza, neprespavanih noci i casova provedenih razmišljajuci o tebi, i sada poželim da se ponovi ono vrijeme koje smo zajedno proveli. Znaš li šta me najviše boli? Laži, te odvratne laži koje stalno slušam o tebi, o sebi, o nama. Pricaju da si me varao, da me nikad nisi ni volio. cula sam neke priče koje sam, navodno, ja govorila o tebi. Price i rijeci koje nikad nisu prešle preko mojih usana. Bojim se da su te laži još jedan razlog za tvoje ponašanje prema meni. Pokušavam da ne slušam te glasine, ali i pri samoj pomisli da ti vjeruješ u njih, srce mi se slama. Evo, ponovo se spremaš za odlazak u NS, ali ovaj put ostaješ tamo. Ali, ako me makar malo voliš, ako ima nade za nas, pogledaj me kao nekada, reci mi ponovo "volim te" i oprosti mi... NOVI PROFIL JE NAPRAVLJEN IZ PRIVATNIH RAZLOGA!!! VASA MIXYCA87..ILI..MIRELA X3
Vasa vera je: Pravoslavna
O deci mislim: Nemam decu
Pusenje: Nepusac
Alkohol: Anti alkoholicar
Da li biste ziveli u inostranstvu? Da
   
  • Da bi mogli slati privatne poruke ovom korisniku morate da se BESPLATNO registrujete (OVDE) ili ako ste vec registrovan korisnik onda se morate logovati!
  • Da bi dodali ovog korisnika u vasu listu "omiljenih" korisnika morate da se registrujete!
Komentari drugih korisnika:
(poslednjih 25 komentara od drugih korisnika za profil korisnika Mirela_x3)
28.09.2008. 13:10
nidje sam ti
super mi je
28.09.2008. 02:59
ISKOMBINOVAT CU NESTO!!!! POZDRAV
07.09.2008. 00:36
HOCES LI DA TI NABIJEM MOG PITONA U BULJU, REKLI SU MI DA GA VOLIS PRIMITI. ZAINTERESOVAN SAM I SPREMAN DA TI GA DONIRAM PA JAVI SE CEKAM TE. NEMOJ SE STIDITI SVOJIH SKLONOSTI SVE JE ZA LJUDE.
06.09.2008. 07:08
Evo javljam ti se...i puno te pozdravljam, mozda sledece godine dodjem kod tebe u London pa cemo pijuckati zajedno naravno ne caj!!!!
06.07.2008. 23:08
Ok,ne teras me,u pravu si.Mozemo li da se upoznamo bez toga,citacu otom-potom?
Kiss
05.07.2008. 17:03
U redu,procitacu ali kad budem imao vise vremena.Kad slomim nogu ili tako nesto,ok?
05.07.2008. 00:30
O,ima,jos kako!
Dodji na privatno i prepricaj mi:)
Pozz
04.07.2008. 18:37
a kako te nije mrzelo bre da pises toliko,majke ti?
03.07.2008. 21:51
Ali zelim da procitam ,samo nemam zivaca:(
01.07.2008. 12:53
Ko bre da procita sve ovo?!?
Pa tu vise pise nego u 'Karamazovima'?!
04.06.2008. 13:19
..u pravu si za svaku rijec...vjeruj da je tako...znamo mi to najbolje,jednom sesamo moze ta greska da dogodi,do duse i nije bila greska zar ne naucile da danas zgrabimo a istovremeno ostanemo slobodne,voljene,,,ko kaze da to sve ne moze,cujemo se nekad...
04.06.2008. 13:12
...vrati mu stvari...zapaaali sliku...osmjeh na lice,isturi grudiiiii...ma nemoj zaliti sestroooooooooooooo...kiss
04.06.2008. 13:07
..i nas je toliko...nece ni tih 11% MUSKARACA SVAKU.Kad ti se to dogodi bice ti taj sadasnji smijesan...ma nikad i nije bio sadasnji jel nespada ti on sestro u tih 11%...pusticu ti kraljice od Seke...www.radiosrna-bosanka.com
04.06.2008. 13:00
..a kad glumimo i placemo...njemu ne treba govoriti taj nas u dusu poznaje,najljepsi osjecaj za zenu je imati takvog pored sebe...nema ih puno najmanje ovde,ma smijesno za ovdje ali svakodnevno prodje jedan takav pored nas...neprimjecujemo jel se vracamo i trazimo na pogresnom mjestu...jedna definicija da manje pricamo a vise slusamo,prva recenica nije ok caooo,dok druga i treca hm...mozda vec naglasava da je to taj...tesko je postalo 89% JE GLUPIH...kako 11% RASPOREDITI NA NAS OVOLIKO?lako...
04.06.2008. 12:54
..ti ga bas volis sestro,pusti ga neka ode svakako ima tu namjeru,da misli ostati ne bi ti imala toliko rijeci za nas ovde a svaka mnogo govori,nemas kome smatras uticali su na vas...nisu ni smjeli ni mogli da te je volio kao ti njega...ma nemoj zalitiii sestrooo...dopusti sebi samo jedno "da drugi muskarac progovori" GODINAM GA GLEDAMO A ZASTO GA NISMO VIDJELE STO NIJE PROGOVORIO,vracamo se...jednom progovori za nas i shvatimo da je to on...pametan,snazan,zna sta volimo,kad se lazno smijemo...
04.06.2008. 11:04
Bogami puno si ti to imala u zivotu
02.06.2008. 13:01
pozdrav i tebi Mirela...
01.06.2008. 22:41
slatka si svaka cast budi mi dobra Pozzzzzzzzzzzzzz
01.06.2008. 22:36
---C----M---O---K--
01.06.2008. 22:01
cao sreco,pa jel to se stvarno tebi desilo ono sto pise u opisu?kako je tuzna istina a i ja sam se tamo bas pronasla u svemu ovome..znam koliko te boli!jasno mi je, jer i ja to osjecam..
ako hoces javi mi se na pvt!
LJubim te i nemoj da tugujes..momci nisu vrijedni nasih suza!!!
01.06.2008. 20:21
pox.bas lepo,ali i tuzno.surova istina.

  • Samo registrovani korisnici mogu da pisu komentare! Registracija OVDE !


 
Zelim da vidim:
Godine: od do   
Drzava:

Vas E-mail:
E-mail Prijatelja:
 
Korisnik:
Lozinka: